Projekt pod nazivom „Zdravo Marijo, milosti puna“ Milijane Babić koji je bio predstavljen u galeriji Filodrammatica u Rijeci prikazuje seriju radova umjetnice, nastalih u protekloj godini koji su potaknuti čitanjem niza rodno i etnički isključivih stajališta pronađenih u tiskovinama bliskim katoličkoj crkvi. Na izložbi su prikazani rezultati dviju akcija i jedna publikacija.
Akcija „7 dana za ženu“ ostvarena je u tjednu prije Dana žena, u kojoj je Milijana Babić organizirala mirni prosvjed ispred raznih sekularnih i jedne vjerske institucije, koje se nominalno brinu za dobrobit pojedinki i pojedinaca te služe regulaciji i kontroli društva. Projekt je nastao kao reakcija na, s konzervativnog zapada uvezen, ready-made, pro-life, prosvjed „40 dana za život“ u kojem pobornici i pobornice ideje o prednosti dobrobiti nerođenog djeteta nad onim trudne osobe, mole za potpunu zabranu pobačaja. Milijana Babić koncipira sedmodnevni događaj u kojem sudionice i sudionici kontraprosvjeda mirno stoje držeći parole, koje iako koriste sličnu (afirmativnu) retoriku kao što je koriste i sudionici „40 dana za život“, ističu prava trudnica. Inicijativa „7 dana za ženu“ imala je svoj odjek u javnom prostoru u razdoblju kada se događala, kao i poslije na društvenim mrežama i u komentarima medijskih objava.
Sudjelujući u iznimno polariziranoj raspravi kao što je pitanje pobačaja, izjavama koje koristi na transparentima Milijana Babić ne nastoji potaknuti konflikt. Rečenice koje koristi slične su onima koje koristi i pokret „40 dana za život“ ali s jednom važnom razlikom. Molitva se okreće od prioriteta održanja života zametka pod svaku cijenu, na pravo trudne osobe na izbor i sigurnu, ispunjenu egzistenciju.
Pre-identifikacija s jezikom ideološki suprotstavljene pozicije, u nekim slučajevima dovodi do nesporazuma, kao kada prolaznici i prolaznice nisu uočile razliku između dviju pozicija, no nakon što su pozicije prepoznate, postojeći ideološki razdor se ponavlja: ili si pro-life ili si pro-choice. Ovaj antagonizam još se više pojačao na društvenim mrežama gdje se, u nedostatku fizičkog kontakta, ruše barijere društveno prihvatljivog i komentari postaju opsežniji i polariziraniji. „7 dana za ženu“ nastaje kao reakcija na ultra-konzervativnu ideologiju, koja svoj utjecaj vrši kroz brojne distribucijske kanale i ruši svaku iluziju o ne-reverzibilnim civilizacijskim postignućima.
Neokonzervativne ideološke opcije, re-legitimizirane novo-izborenim pozicijama u zapadnim centrima političke i ekonomske moći, donose val re-patrijarhalizacije, klerikalizacije i povećanja jaza između društvenih klasa.
Druga javna akcija Milijane Babić prezentirana na izložbi, „Molitva gospi“, ostvarena je u tjednu prije otvaranja izložbe postavljanjem letaka u sedam crkava u Rijeci. Letak, kao i već spomenute sintagme na transparentima, preuzimaju jezik koji kritiziraju. Lik Djevice Marije preuzet iz stock photos arhiva, upotrebljen je kao podloga tekstu koji vješto prikriva poruku o ženskim pravima i koji je kao molitva upućen Gospi. Lik Marije, koja je kroz crkvenu dogmu predstavljena kao pasivan lik majke i djevice — idealni prototip ženske osobe iz vizure (katoličke) crkve — sada šalje, u tom kontekstu subverzivne poruke o ljudskim pravima. Mimikrija je, čini se uspjela, jer, kako kaže autorica, više od tjedan dana nakon lijepljenja sedam letaka, tri još uvijek stoje na mjestu gdje su postavljeni. Za razliku od te subverzije koja, unatoč rečeničnom stilu koji koristi, šalje emancipirajuće poruke, mnoštvo tiskanih materijala bliskih hrvatskoj katoličkoj crkvi, prema mišljenju umjetnice, izriču sve od umjereno-patronizirajućih do radikalno-ponižavajućih pogleda o pitanjima roda i spolnosti, reproduktivnim i manjinskim pravima. Milijana Babić ih je tijekom protekle godine mukotrpno bilježila te ih je izložila u vidu almanaha „Mudre misli“.
Jedna od češćih kritika povezivanja umjetnosti i društvenog angažmana jest ta da je riječ o ponavljanju već poznatih pozicija. Osim što je pitanje originalnosti odavno dovedeno u pitanje u polju suvremene umjetnost, u slučaju gorućih društvenih pitanja upravo je ponavljanje, re-interpretacija i re-formulacija poruke nužna da se postigne neki društveni efekt. Pedesetak citata koje je umjetnica pronašla u tiskovinama bliskim katoličkoj crkvi to potvrđuju. „40 dana za život“ također.
Milijana Babić je tijekom rada na projektu nastojala temu proširiti na više razina kako bi se pokrenula rasprava. Nakon što od augusta 2015. počinje proučavati crkvenu literaturu, u novembru iste godine, u suradnji s udrugom Drugo more i Nebojšom Zelićem, priređuje javnu diskusiju na temu jačanja utjecaja katoličke crkve i para-crkvenih organizacija poput „U ime obitelji“ koje, pokušavajući utjecati na polje ljudske seksualnosti, zadiru i u područja zdravstva, obrazovanja i pravosuđa. Kao protuteža toj naizgled monolitnoj poziciji, u istom su razgovoru spomenuti i primjeri feminističke teologije koja se nažalost ne ističe u crkvenim strukturama. U ožujku 2016., osim mnogih kolegica i kolega koji sudjeluju u akciji „7 dana za ženu“, projektu se priključuje i SOS Rijeka — centar za nenasilje i ljudska prava, koji se aktivno bavi sprječavanjem nasilja nad ženama.
Izložba u galeriji Filodrammatica, kao i reakcije na nju koje se pojavljuju u medijima, još je jedan od načina komunikacije ideje i poticanja rasprave o toj temi. Milijana Babić u govoru za medije upozorava na važnost informiranog tematiziranja tih pitanja unutar obrazovnih ustanova kako buduće generacije ne bi znanja o rodnim ulogama usvajale u vjerskim okvirima. U tom je smislu javni odjek akcije dio projekta, a način prezentacije je formatiran za specifično okruženje. Izložba Milijane Babić „Zdravo Marijo, milosti puna“ u galeriji Filodrammatica u Rijeci koja prikazuje umjetničke radove i dokumente ovih procesa djelatna je ne samo u području umjetnosti nego i u drugim društvenim domenima, u kulturi i izvan nje.
Ovaj tekst je originalno pisan za emisiju o vizualnim umjetnostima Triptih, Trećeg program Hrvatskog radija, emitiranu 13. Decembra 2016. U prvom čitanju ovog teksta odlučila sam zbog iznimno nestabilne pozicije zaposlenica i zaposlenika medija općenito i HRT-a konkretno, u dogovoru s urednicom emisije, ne imenovati spomenutu ultra-konzervativnu udrugu „U ime obitelji“.
